Prošlo je mjesec dana od Vedranovog trijumfalnog drugog pokušaja kad je zamjena ekrana na laptopu dobro prošla. Novi zaslon radio je besprijekorno, a ja sam u potpunosti uživala u jasnim slikama i živopisnim bojama. Međutim, jedne kobne večeri, dok sam radila na važnom projektu, ekran je iznenada zatreperio i postao crn. Počela je panika kad sam shvatila da opet nešto nije u redu.
Sljedeće jutro nazvala sam Vedrana i objasnila mu situaciju. Uzdahnuo je i rekao: „Čini se da je pred nama još jedna avantura“. Sa svojim uobičajenim entuzijazmom, Vedran je stigao kod mene, s alatom u ruci, spreman da se još jednom uhvati u koštac s izazovom i zamjena ekrana na laptopu mogla je krenuti, po treći put.
Dok je ispitivao zaslon, primijetio je malu pukotinu na jednom od konektora. „Ah, tu je krivac“, rekao je, pokazujući na oštećeni dio. Vedran je ovoga puta došao spreman, s rezervnim ekranom i nekoliko dodatnih konektora. Pažljivo je uklonio oštećeni ekran i zamijenio ga novim. Ovaj put je još jednom provjerio svaku vezu i osigurao da je sve sigurno na mjestu. Njegov pedantan pristup bio je očit dok je radio precizno i pažljivo i ja sam bila 100% uvjerena da zamjena ekrana na laptopu ovaj puta mora biti uspješna i trajno rješenje.
Nakon što su testovi uspješno završili, Vedran se naslonio i rekao: „Mislim da smo ovaj put uspjeli“. Unatoč neuspjesima, Vedran je još jednom dokazao da se uz odlučnost i malo tehničkog znanja mogu savladati i najzahtjevniji zadaci. Novi ekran je radio besprijekorno i bila sam uvjerena da će ovoga puta trajati dugo i da je zamjena ekrana na laptopu napokon gotova. Vedranov trud se isplatio, a ja sam ga počastila zasluženom kavom dok smo se smijali usponima i padovima našeg zajedničkog putovanja.
Dok je Vedran odlazio, nisam se mogla suzdržati od smijeha događajima kako je zamjena ekrana na laptopu protjecala u tri čina. Dok je ekran sada ispravno funkcionirao, sjećanje na Vedranovu avanturu uvijek bi mi izmamilo osmijeh na lice.…